Ne želim sigurnost stalnog posla, želim biti freelancer [ Svi Poslovi | Vesti]

Ne radi ti se više tvoj posao? Muka ti je od okruženja? Pročitaj ono što sledi. Priloženi deo članka je nađen ovde.

Ne želim sigurnost stalnog posla?

Dok većina Hrvata kada čuje riječ uspjeh isključivo pomišlja na stalni radni odnos, fiksnu mjesečnu plaću, broj radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, podmireno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, postoje i oni koji ni po koju cijenu ne žele biti dio kolektiva, imati jednog šefa, gledati uvijek iste kolege, sjediti uvijek na istom mjestu…

Oni su freelanceri ili, kako bismo to mogli slobodno prevesti, slobodnjaci, koji se ne žele vezati za jednu kompaniju i jednog poslodavca. Oni samo žele biti svoji šefovi, sami birati projekte na kojima će raditi, sami određivati svoju vrijednost, sami kupiti plodove svoga rada, ali i sami snositi odgovornost za eventualne pogreške.

Ranko Vučinić

Rakno Vučinić je postao slobodnjak. Zašto? Kako?

Preumoran od brojnog svega-nečega-ničega odlučio sam otići iz velike kompanije i u potpunosti, ili u većem dijelu, upravljanje trenucima uzeti u svoje ruke. Odlučio sam osobno birati poslove i klijente, imati svoju visinu honorara, koju zasnivam na onome koliko vrijedim i koliko mogu. Odlučio sam osobno uvjeriti klijenta i objasniti mu zašto je eventualno moj put k rješenju kvalitetniji i uspješniji i imam osobno pravo direktno nazvati klijenta ili napisati mu jasan e-mail zašto eventualno ne bih želio da više surađujemo. Projekte više doživljavam kao dio svoje priče, odnosno ja se više osjećam dijelom nje, jer nema onih nekoliko uredskih i korporativnih stepenica koje je potrebno prijeći između mene i klijenta, već je komunikacija izravna, otvorena, doista iskrena.

Tako priča Ranko Vučinić, jedan od najpoznatijih i najtraženijih zagrebačkih stručnjaka za PR, koji nam kroz svoju priču najbolje pruža uvid u razliku između stalno zaposlenog radnika i slobodnjaka te nam otkriva svoj put od jednog do drugog.

Želja za nečim više

Naime, Ranko je donedavno također bio dio kolektiva. Radio je za GREY grupaciju, jednu od najuspješnijih marketinških agencija u svijetu. Tamo je počeo kao pomoćnik kreativnog direktora, no malo-pomalo došao je do vrlo cijenjene i bez sumnje dobro plaćene pozicije direktora odjela za odnose s javnošću.

No, jednog dana, nakon niza realiziranih projekata za više od 80-ak raznih domaćih i međunarodnih klijenata, odlučio je svoju karijeru i život u potpunosti uzeti u svoje ruke.

Obavljao sam poslove i projekte diljem svijeta, a zajedno sa svojim timom ispunjavao sam ponekad i nevjerojatne želje klijenata. No, u jednom trenutku shvatio sam da to više nije ono što me raduje i da mogu više, ali zbog nekih drugih, bližih ili daljih suradnika ili klijenata, stojim ili kaskam na mjestu.

Posao, berza rada, poslovi u svetu i bivšoj SFRJ, zapošljavanje, pretraživanje oglasa za posao...

Svi Poslovi su čudo. Njihov rast, za ovo kratko vreme koliko postoje, ne može biti opisan nikako drugačije do kao vratoloman (tako se samo kaže, nadam se da niko neće slomiti vrat). Bez bilo kakvog budžeta za ovaj projekat, dakle na čistom entuzijazmu, tri programera su napravila sajt za zapošljavanje koji je ove nedelje svojom posećenošću prevazišao najveći broj onih koji su prisutni na tržištu rada već godinama.

Da pogledamo izbliza... Šta je to što je prouzrokovalo ovaj vratoloman rast? Narod sve više koristi računare za obavljanje delatnosti koje su ranije obavljane, da se izrazim laički, ručno. O tome govori i Google trends (veoma koristan alat, pogledajte reči posao i poslovi). Eto, tako i ja, ako poželim da tražim posao danas, sigurno neću uzeti telefonski imenik i potražiti telefon neke agencije za zapošljavanje. Neće ni čitalac ovog članka. To je prošlost, svi to znamo. A zašto?

Infostud je još pre pet godina ponudio mogućnost prijavljivanja za posao pomoću Interneta. To je tada bila novost na našem podneblju. Ne mnogo zatim su mu se pridružili i drugi sajtovi za zapošljavanje, među kojima su danas najpoznatiji Bolji Posao i Urbae (od nedavno - Best Jobs). Sva tri pomenuta sajta za zapošljavanje posluju veoma dobro (mada je Infostud neosporno i neprekidno na prvom mestu).

Ovaj ogranak IT industrije je dostigao nivo potreban da se i međunarodna preduzeća zainteresuju za berzu rada u Srbiji. Tako je četvrtina Infostuda nedavno kupljena od strane preduzeća Daily Mail and General Trust. Dakle, u ovom poslu se sada vrti ozbiljan novac, kao što se već dugo vrti u Sjedinjenim Američkim Državama i najvećem broju zemalja Evrope (i mnogim drugim koje neću nabrajati).

Van našeg područja (bivša SFRJ) posao koji je predmet ovog članka tokom poslednjih nekoliko godina doživljava blagu stagnaciju. Zna se ko je ko i svi pomeraji su mali. Svako će reći: "Ja tražim posao pomoću tog i tog sajta.". Na primer, svi znaju za Career Builder i Monster.

Za šta još ne znaju svi? Šta je novo, sveže, okretno i delotvorno? Odgovor je jasan - pretraživač oglasa za posao. Jedan od najboljih primera za svetski nivo je Indeed. Ovaj pretraživač oglasa za posao nudi oglase i sa sajta Career Builder, i sa sajta Monster, i sa mnogih drugih. Pa, zašto bi onda neko ko traži posao posećivao sve te sajtove pojedinačno? Naravno, ne postoji pravi razlog. Iako svaki sajt ima svoje prednosti, usluge poput onih koje nude Indeed i Svi Poslovi štede toliko vremena da postaju neizbežne.

Da li je to kraj za tradicionalne sajtove za zapošljavanje? Razume se da nije! Pre svega, Indeed i Svi Poslovi ne bi mogli postojati da nije tih tradicionalnih sajtova za zapošljavanje. Ne bi imali gde da pretražuju oglase za posao. Pored toga, ti pretraživaci su mladi. Oni bi tek za nekoliko godina mogli posećenošću da se približe svojim izvorima poslova, ali je čak i to teško izvodljivo jer na te izvore upućuju. Tek ako je u nekoj državi konkurencija jako razvijena, kao u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, tek tu pretraživači mogu da postanu izuzetno jaki u poređenju sa izvorima informacija.

Videcemo šta nosi globalizacija... Nije tu sve toliko loše. ;-)

Način prijavljivanja nezaposlenih NZS-u

Ako niste uspeli da nađete posao, a želite da uživate prava koja vam država nudi kao nezaposlenim licima, obratite se Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Lakše je reći, nego učiniti, zar ne? Jeste. Za one koji se pitaju šta je potrebno poneti kao oružje u ovoj borbi, prilažem spisak osnovnih namirnica za službenike koji će vas dočekati:

1. lična karta,
2. radna knjižica,
3. dokazi o stručnoj spremi ili stručnoj osposobljenosti (original: diplomu završnog ispita, svedočanstvo završne godine, uverenje o stručnoj osposobljenosti i posebnim znanjima, nostrifikovane diplome),
4. uverenje o imovinskom stanju (možda),
5. fotografija veličine 3 x 4 cm,
6. akt o prestanku radnog odnosa (ako je lice bilo u radnom odnosu).

Ostaje pitanje kako naći odgovarajuću zgradu. U Beogradu ih ima više. E, tu počinju muke. Telefon u šake, pozovi 3307900 i utoni u zaborav…

Naravno, kao mogućnost uvek ostaje da pomoć potražite od pretraživača oglasa za posao kome neću pominjati ime. :-)